Držanje daha dok prolazimo pored osoba azijskog podrijetla. Lajkanje i objava memeova ljudi koji se razbježe kada čuju pozdrav bongiorno više nego na usklik bomba. Izbjegavanje posjeta kineskim restoranima i talijanskim pizzerijama. Zvuči poznato? Vjerojatno jer smo svi krivi barem za jednu od navedenih pojava ili smo se nekoliko puta sreli s istom u mjesecima od pojave virusa COVID-19.
Pomalo ironično jer virus nikako ne bira svoje žrtve. Ne diskriminira. Ako nismo vjerovali u to prije, sredinom siječnja ili početkom veljače kada je virus većinski postojao samo među azijskom populacijom i bio najviše koncentriran u kineskoj provinciji Hubei, vrijeme je da to shvatimo sada. Trenutno država s najvećim omjerom oboljelih na milijun stanovnika je Italija, a najviše pogođena regija Lombardija – ekonomski najrazvijenija regija države. S razvojem pandemije postaje očito da osim što virus ne bira rase, ne bira ni klase. Obolijevaju visoki državni dužnosnici i diplomati diljem svijeta kao i stanovnici migrantskih kampova u Grčkoj.
Virus ne bira svoje žrtve. Ne diskriminira.
Vrijeme odmiče, a pokazuje se da su najuspješnije metode prevencije one koje vršimo osobno, a ne prema drugima. Higijena pranja ruku, dezinfekcija javnih površina, osobnih predmeta i odjeće, prozračivanje životnih prostora. Tu su i izbjegavanje društvenih okupljanja i bliskih fizičkih kontakata s ljudima, zdrava prehrana, dovoljno sna i svakodnevna tjelovježba za jačanje imuniteta, javljanje nadležnim službama u slučaju pojave simptoma te slušanje njihovih uputa.
Strah je prirodan, naročito u ekstremnim situacijama poput ove no diskriminacija i omalovažavanje ljudi podrijetlom iz Azije, Italije, ljudi koji su se nedavno vratili sa skijanja ili od prije nekoliko dana, ljudi koji su nakon potresa u Zagrebu sigurnost potražili u svojim vikendicama na moru nikako se ne nalaze na listi uspješnih mjera prevencije već čine situaciju gorom.
Diskriminirani ljudi pod pritiskom nametnute odgovornosti da šire virus trpe ozbiljne posljedice za svoje mentalno zdravlje.
Stanovnici Wuhana koji su bili u kontaktu sa zaraženima dok još virus nije bio otkriven nisu krivi za zarazu ni širenje virusa kao ni zaraženi koji nisu uspjeli izbjeći kontakt s drugima jer nisu bili svjesni zaraze, a morali su otići na posao kako bi zaradili za egzistenciju svoje obitelji. Naši prijatelji koji su išli na natjecanja i utakmice u Milano kada je tek bila potvrđena prva nekolicina slučajeva u gradu s 5 milijuna stanovnika također nisu krivi. Jednako nisu krivi ljudi koji su išli na skijanje kada još nije bilo preporuka ili zabrane putovanja, a nisu još bile ni propisane mjere samoizolacije.
COVID-19 ostavit će ozbiljne posljedice na zdravlje tisuća ljudi, ne samo fizičko već i mentalno, tisuće žrtava i značajnu štetu svjetskoj ekonomiji koju ćemo svi barem do neke mjere osjetiti na svojoj koži. Već se sada pretpostavlja da bi 25 milijuna poslova globalno moglo biti izgubljeno radi pandemije. Nakon što pandemija utihne, suočit ćemo se s jednakim ako ne i većim izazovom obnove našeg društva od samog zaustavljanja pandemije. Za to, morat ćemo surađivati. Svi mi, ne samo s onima ne zahvaćenim virusom već pogotovo ljudima i stanovnicima regija koje su bile najjače pogođene.
Stigma, optužbe i diskriminacija nas razjedinjuju već sad i okreću jedne protiv drugih. S druge strane, suosjećanje i zajedništvo nas i u najgorim trenutcima ohrabruju da držimo glavu gore i nastavljamo se truditi.
Mi, mladi, u najboljoj smo poziciji trenutno. Najotporniji smo na virus te smo generacija odrasla uz internet i društvene mreže koji postaju žarišta komunikacije i rada. Zato smo najsposobniji nositi se sa zastrašujućom situacijom u kojoj smo se svi našli i pritom pomoći drugima. Pomagati onima kojima ja najpotrebnije, nabaviti namirnice iz samoposluge bilo svojoj baki ili starijim susjedima kojima se preporučuje da ostanu u svojim kućama. Redovito pohađati online nastavu i izvršavati svoje obveze kako bi se smanjio pritisak s onih koji su odgovorni za nas da brinu i o tome. Širiti na svojim društvenim mrežama provjerene informacije; o prevenciji i suzbijanju simptoma virusa. Boriti se protiv fake newsa i razbijati mitove ili se suzdržati od širenja lažnih informacija. Izražavati i pružiti podršku oboljelima i onima u samoizolaciji. To su samo neki prijedlozi.
Zato pazite na sebe, držite se preporučenih mjera prevencije zaraze te pomozite svojim odgovornim ponašanjem i savjesnom komunikacijom zaštititi druge od možda i opasnije pandemije, pandemije optužbi i diskriminacije. Korona je izazov ali prebrodit ćemo ju uz savjesnost i zajedništvo.
P.S. Dezinficirajte mobitele, nose više bakterija i virusa od većine javnih površina :)
Stay tuned for more,
Gabrijela
